Joškizmi te presjek skupova s paralelnim svjetovima

< kolovoz, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blogopis
Razne mentalne tvorevine, od krajnje neozbiljnih do djelomično fatalnih; zbivanja iz života i smrti, protoimperativi, numizmatika, ekstrapolacije apsoluta, elongacije i druge pametne stvari koje fasciniraju gledatelje "Milijunaša".

Na stranici http://batajolex.arhiva.blog.hr/ ko hoće može naći tekstove koji nedostaju, da se spiječi bunt. A nekima fali N dasaka u glavi, i još se bave politikom ili humanističkim znanostima, pa ništa.

Linkovi Joškizama
http://mibex.blog.hr/

http://ligadubrovcana.blog.hr/

http://underroom.blog.hr/

MASAKR TIMES
Popularni MASAKR TIMES utemeljen je na izvještajima različitih novinskih, babosomskih, te senzacionalističkih agencija, s manje ili više udjela osobne prepričbe s elementima: zlobe (HIMBA), začini, maslanja, Dukat-arenja (GROREUTERS), personalne obojenosti (VICEVI I ŠALE), alkohola, penicilina i drugih vrsta dopinga (ANCORS).

Ispričavamo se čitateljima ukoliko se u pojedinim vijestima potkrade isključiva istina, kao primjerice u "Sutkinji Amy".
Jer što je uopće istina ? (pitaju se već tisućljećima različiti mislitelji)

17.08.2012., petak

MASAKR TIMES 23

Novine koje nas dovode u EU

KVAŠKLAND, CROATIA, EARTH, MILKY WAY

Ljeto 2012, Kolozov

Nesrećnik sam od malena…voleo bih majko mila, da sve ovo samo snevam.

UBODNIK
MASAKR TIMES je postao zamalo zaboravljeno glasilo, u poplavi In-Magazina, Story-ja, RTL-Exclusiva, 24 sata, Doktora Oza, ukratko u varijabilnim medijima koji privlače neusporedivo veću pozornost, i u čijem svjetlu Ava Karabatić igra daleko bitniju ulogu od Nikole Karabatića (osim ukoliko se isti navodno ne spanđa s nekom estradnom ili sportskom zvijezdom, ili se ponude argumenti navodno osnovane sumnje u njegov spolni identitet).
S druge strane, MASAKR TIMES i smiješna zbivanja o kojima izvještava ostaju u sjeni činjenice da bivši premijeri imaju pravo na godišnji odmor na jahti u pauzi suđenja, dok aktualni potpredsjednici vlade više čak ni kurtoazno nemaju potrebu ponuditi ostavku. čak i kada little tenkom Poručnika Grubera iz «Alo alo» pregaze nekolicinu stranih državljana. Ali eto, živimo u eri reality show-a, gdje je očigledno da je Europa, a i naša zemljica, koja navodno ulazi u Europu koja je već dobrano u jednoj od zadnjih faza dezintegracije, pokupila najgore od Amerike. Riječ je o iluziji o uspjehu preko noći, formulama koje vrijede za male promile ljudi u stilu «svatko može uspjeti», i nažalost previše raširenoj dogmi da je «važan image, pojavnost», nema veze što stoji iza njega. Pa tako imamo poplavu ljudi koji jedva povremeno imaju za kavu, ali svejedno voze Mercedes, BMW-e, Audi, ili barem nekakav mega-terenac, ljude u brandiranim odijelima čije zanimanje i zvanje od njih pomalo odudara, izuzev ako se bave časnim ali rizičnim poslom preprodaje i distribucije narkotika… Da ne odlutamo daleko, i u Kvašklandu su manifestne ne samo spomenute pojave već se radi i na izazivanju popratnih dojmova drugog tipa. Primjerice «ludi smo, i uvijek smo isti», formula je po kojoj skupina domaćih turista u rano jutro opravdava činjenicu da stoje mrtvi pijani pred butigom u Kućištu, i dobacuju lešinarima ukusne primjedbe prolaznicima. Druga skupina su svakako «psihozofi» kojima je posvećen poseban člančić. Idemo dalje…

MARETA JE OK, ALI TKO JE VIDI UZ ZDANJE X5-HORVATINČIĆA
Monumentalna Aja Sofija pored viganjske butige glasovitog X5-Horvatinčića posve je zasjenila butigu Mareta, i sreća je što se zasad u Aja Sofiji nema što kupiti, jer bi Bata Ivica i supruga Edita morali nadograditi još 3 kata. Usprkos korektnom ponašanju turista iz Aja Sofije, nekadašnji mag panule Od izvora prema ušću i supruga Jesen stiže Dunjo moja uskoro će trebati ići na kupanje na Madagaskar, ili barem u Lovište. Naime, turisti iz Aja Sofije čak i preko noći ostavljaju šugamane, slamnate ležajeve i druga teritorijalna obilježja na plaži, pa se brojni slučajni prolaznici mogu samo radovati što ovi turisti nisu počeli primjenjivati pseću metodologiju obilježavanja teritorija, što bi dodatno ugrozilo ionako kontaminirani ekosustav.

TKO RANO RANI…
Natjecanje u broju «bodova» za kojekakva krebilna ostvarenja je završeno čak i vrlo neslužbeno, jer su mnogi Kvašklanđani, zimski i ljetni, dijelom odrasli, a neki od njih čak i rade, dok neki rade vrlo intenzivno čak i van turističke sezone, što je dostignuće koje premašuje čak i hrvatski prosjek. Naravno, usprkos trudu da u igri «tko manje» izađu kao pobjednici, Kvašklanđani još uvijek daleko zaostaju za fascinantnim radnim angažmanom jedne manjine koju je Sarkozy neuljudno protjerao, koje praktički živi od dječjeg doplatka i socijalne pomoći. Jedna od refleksija diskrepance između radnih navika kvašklandskih turista i šireg domaćeg stanovništva je neizmjerna opasnost kojoj se izlažu ranoranioci nesportaši (ili barem oni koji nemaju običaj stampedirati u zoru). Naime, ako izađete na Donju cestu npr. u 6 sati ujutro, izlažete se velikoj opasnosti da na vas naleti (ne Zgazimir ovog puta) nekakav pobješnjeli surfer, koji surfa s daskom na kotačima po cesti, ili nekakav roler, biciklist na bicikli od 4000 Eura s rudarskim šlemom na glavi, trkač tipa Kiprotich (samo s par desetina kilograma više i sa «ć» umjesto «ch» na kraju), nordijski hodač (a poznato je da je jedino nordijsko u Vignju činjenica da Ante Faca zvan Little Ant obožava Zlatana Ibrahimovića), puzač, paraglider, romobilaš (veliki krebil vozi romobil). Dakle, ili se trebate čuvati, pa i sami navući nekakav oklop, sportsku opremu, rudarsku kacigu i sl., ili unaprijed trebate osigurati odvjetnika da u slučaju vaše smrti barem vaša obitelj dobije primjerenu odštetu.

PSIHOZOFI I EKONOMSKA INŽENJEROIDNOST
Budući da tijekom godine živim u pomalo bezobrazno kontroliranim laboratorijskim uvjetima velegrada, kojem je za mene osobno najveća prednost što čovjek može vidjeti onog koga želi vidjeti, a elegantno može izbjegavati one koje mu uopće nije drago vidjeti, uvijek se iznova začudim vlastitoj minornosti u svijetu ljetnih likova koji nabace sunčane cvikere, i eventualno nekakve majice s bijesnom markom, skupe aute ili barem bicikle s ekvivalentnom cijenom… Ukratko, teško je recimo normalnom muškarcu procijeniti koga ima smisla pozdraviti ili pokušati razmijeniti pokoju riječ, makar na temelju sjetnih sjećanja iz prošlosti, a kome ne, jer se može neočekivano susresti s lavinom ignorancije i elementarnog nepoštovanja koje meni osobno baš i nije svojstveno (osim recimo u situacijama kad susretnem nekoga tko je višestruko i eksperimentalno dokazano krebil). Dakle, takvi likovi iz filma «Kakvi frajeri» i «Kakvi frajeri 2», neovisno o razini obrazovanja i realne poslovne uspješnosti očigledno se pokušavaju prodati po Facebook formuli modernih generacija «važno je kakav dojam ostavljaš a ne tko si i što si». Međutim, osnovna teškoća s podvrstom Kakvih frajera koje sam nazvao Psihozofi jest u situacijama (možda dijelovima dana, socijalnom kontekstu ili ovisno o drugim parametrima) kad naiđete na tu vrstu Kakvih frajera kojima nije dovoljan dojam, već teže navesti naivnog promatrača da s njima uđe u verbalni dijalog. Tijekom takvog dijaloga (zapravo monologa) Psihozofi kontinuirano pokušavaju pokazati kako se razumiju u širok spektar područja iz područja biznisa, znanosti, umjetnosti, sporta, itd., što upadljivo nije sukladno realnosti za one koji se slučajno uistinu profesionalno bave istim područjima. Moj pokojni susjed Ljubo imao je svoj termin za isti tip ljudi – Katedra. Problem je što je teško pobjeći s kave ili krenuti dalje biciklom ako si već jednom stao pored Psihozofa, a pritom se suzdržati da ne kažeš što ne bi htio i gadno se zamjeriti njima i njihovim podržavateljima. A opet, nekad čovjekov mir nema cijene. Uglavnom, Psihozofi su za mene subjektivno najveća ljetna opasnost, pod pretpostavkom da me ne udari auto ili kamion, pa sam morao malo i o tom problemu, premda problematika obilato nadrasta Kvaškland.

BATA ISIDOR PRODUŽIO SEZONU
Za početak, lagana lekcija silogizama iz Gaja Petrovića:
«Bata Isidor ljeti radi na bimetal. Kad je vruće, ne radi. Ljeti je vrlo često vruće.»
Međutim, Isidor intenzivno, s određenim pauzama, radi tokom godine, a povremeno i nastupa u inozemstvu. Tijekom godine je manje vruće, ali ipak treba imati na umu da živimo na Mediteranu.

VIGANJSKA NOĆ I NOĆ KVAŠKA
I ove godine je održana Viganjska noć koja je polučila iznimnu posjećenost. Meni je osobito zanimljivo bilo natjecanje u skidanju pršuta, koji je skinuo određeni Slovak. Određena poteškoća tijekom natjecanja pojavila se vezano uz činjenicu da je pršut inicijalno bio malo previše dobro pričvršćen, pa je prvi put uz pršut srušena i cijela drvena rampa na kojoj je pršut visio. Srećom, bio je velik broj preživjelih. Uostalom, za inozemne državljane i ne bi bila velika šteta (vjerojatno bi u modernom Facebook turizmu to bila čak i odlična reklama), bitno je da naši ljudi ne stradaju. Drugi (ili čak prvi) top događaj bio je izbor Miss Vignja, gdje je nezasluženo pobijedila izvjesna Ines iz Orebića, porijeklom sa Hvara, dok su i prva i druga pratilja objektivno (po procjeni iskusnih stručnjaka) bile ljepše. Posebno je užasavajuća bila titula druge pratilje za Ružu iz San Francisca, koju sam odmah zamijetio, već dolaskom na Viganjsku noć. Cura je bila razočarana, a bolji poznavatelji stručnih kriterija kažu da je njenom lošem plasmanu presudila dijelom objektivna činjenica da Ruža ne zna dovoljno dobro hrvatski. Mogla je pjevati na srpskom, da ceo svet razume, ili barem na engleskom, i taj jezik zna određen broj ljudi… Posve začudno, premda su zbivanja u Kučištu (vjerojatno zbog prostornih karakteristika) puno češće posjećena, Noć KVAŠK-a ovog je puta polučila puno manji uspjeh od očekivanog. Kažu, s obzirom da je na dan planiranog održavanja pala jaka kiša, pa je Noć bila odgođena za 10ak dana, moguće je da su ljudi isti plakat percipirali kao zastarjeli, pa nisu bili obaviješteni. Uglavnom, meni je bilo dobro. Bio sam s mojom prijateljicom Bijelkom, pa smo kroz Dok palme njišu grane gledali svijet i likove, većinom znane, s nekima popričali i pošli spat. U međuvremenu smo zamijetili da postoje indicije da glasoviti Desant na garažu još uvijek nije nemoguć.

KVAŠK OPET RADI NA PODMLATKU, ALI TRANSFEROIDNO
KVAŠK opet radi na pomlatku (po uzoru na Hajduk, ovog puta bez teškog sarkazma – besparica čini čuda), za što je opet najzaslužniji trener Pado Van Thommy. Međutim, ove godine se rasadnik ogromnog broja mladih vaterpolista, oprečno europskim tendencijama, pomakao umjesto s istoka na zapad u pravcu s zapada na istok.
U prijevodu, sve više igraju djeca iz Perne i Orebića, jer domaća rade, ili se osjećaju manje ugodno, među igračima Chelsea-ja, Intera i sličnih klubova heterogenog nekontroliranog geografskog porijekla. Ali bitno je da KVAŠK opstaje, a ne doživljava sudbine Jadrankamena, DIOKI-ja i sličnih institucija.


ZABORAVLJENI SPORTOVI - NOGOMET
Nema više nogometa ni u Vignju na školskom stadionu, ni na bućari u Kućištu. Manjka volje za organizacijom, mlade snage nemaju volje za takvim pothvatima, dok ih istovremeno više privlače Facebook, Twitter, Playstation… Što bi rekao jednom jedan naš prijatelj s nadimkom Cigo, «seks je zabava za siromašne». Ja bih parafrazirao «vrhunski nogomet je zabava za bogate, dok rekreativni nogomet ima sve manje smisla». Iz cijele situacije je profitirao jedino Božo Maestral, koji je udvostručio broj gostiju, koje više ne mogu ometati lopte s viganjskog stadiona, te je dobio veliki parking na vječnom gradilištu novog Wembleya. U odsustvu doznajemo da je na rivi u Vignju polovicom kolozova organiziran nogometni turnir dva na dva, što je vrijedna inicijativa. Naravno, turnir je osjetno osiromašen te je i medijski dobio manju pozornost, zbog odsustva nogometnih ikona Bata Joleta i Bata Groleta. Navodno se u Vignju bio ukazao i omiljeni suigrač i protivnik Bata Mladen iz Čepina, ali ga nažalost nisam susreo.

MUDRE IZREKE
Oprečno modernim medijima koji bi glasilo nedvojbeno završili top viješću o tome tko se npr. udaje a tko rastaje, ili vicem tipa Mujo, Haso ili Crnogorci, nevezano uz Kvaškland, urednik, novinar i publicist će si dati slobodu da na kraju da nekoliko mudrih izreka starijih ljudi, čuvenih u Dubrovniku. Jednu je dao gospar Cvijeto: «Kažu često, moj mali je jako bistar ali ne uči. Međutim, kaže Cvijeto, da je mali stvarno bistar – učio bi.» Drugu skupinu izreka rekla mi je žena koja je radila u «Atlantskoj», a odnosi se na modernu modifikaciju 10 Božjih zapovijedi, koje su reducirane na svega 3: «Ne vjeruj, ne pitaj i ne daj.»
- 13:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #